Univerzum uma je koljevka naših osjećaja.
Osluškuju čudesne tonove oblaka koji dolaze s juga, trag proljeća u odlasku iljeta u dolasku, jedini put u koji vjerujuda ih ne proguta tuga.
Dok dan nestaje na zapadnom nebuljubav odjeva purpurnu haljinu, kiti kosu zvjezdanom prašinom
i
nebeskim cvijetovima
jer
teško je živjeti bez utjehe, tugu dijeliti sa morskim mjenama, čekati seobu ptica kao jedini znak vremena.
Ljubav procvijeta ljepotom lavande i opijena mirisima šapata kojima su
pozdravljali ljeto,
okupana pjenušavom kupkom sreće,
grijana suncem na pješćanom žalumilovana maestralom, slavljena pjesmom galebova, zrcaljena u očima, ogrnuta čežnjom, ljubav
postade istina, kao znak indijskih žena
pečat sreće, tih i neizbrisiv znak vječne ljepote,
ljubav okrunjena vjerovanjem postade himna ljudske dobrote.
Dok dan nestaje na zapadnom nebuljubav odjeva purpurnu haljinu, kiti kosu zvjezdanom prašinom
i
nebeskim cvijetovima
jer
teško je živjeti bez utjehe, tugu dijeliti sa morskim mjenama, čekati seobu ptica kao jedini znak vremena.
Ljubav procvijeta ljepotom lavande i opijena mirisima šapata kojima su
pozdravljali ljeto,
okupana pjenušavom kupkom sreće,
grijana suncem na pješćanom žalumilovana maestralom, slavljena pjesmom galebova, zrcaljena u očima, ogrnuta čežnjom, ljubav
postade istina, kao znak indijskih žena
pečat sreće, tih i neizbrisiv znak vječne ljepote,
ljubav okrunjena vjerovanjem postade himna ljudske dobrote.
Tradicija nije klanjanje pepelu nego održanje prastarog plamena u nama. Iako Tango dolazi iz daleke Južne Amerike, to je ples koji me vraća u mladost i ja ga osjećam kao plamen koji želim održati u sebi, vatru kojoj ne dozvoljavam da se ugasi. Taj ples je za mene metafora za osjećajnost i ljepotu emocionalnog sazrijevanja.
U "Filozofiji djetinjstva" sam vas pozvala na prvi Tango vašega života. Ako ste se barem pokušali prisjetili osjećaja koji se tada u vama rađao onda će vam biti puno lakše sada osjetiti i vatru o kojoj ovdje pišem.
Tijelo u pokretu, tijelo nošeno osjećajem piše baladu o proživljenom i pretvara pokrete u stihove koji dotiču srca onih koji vas cijene, poštuju, vole.
Argentinski Tango je priča o nama dalekom narodu, povijest jedne nacije koja je sve svoje tuge i sreće satkala u pokret koji je osvojio svijet. Za nas Europejce nije lako razbiti barijere intelektualnosti da bi uistinu doživjeli sjedinjenje s one tri minute, koliko jedan Tango traje. Kada bi nam to uspjelo, kada bi se uistinu sjedinili u jedno srce s četiri noge, tada bi osjetili čudesnost umijeća pokreta. Tada bi spoznali tajnu alkemijskog vjenčanja i u sebi samom naslutili izvor vječne mladosti.
Vjerujte mi trenutak te spoznaje je vrijedniji od svih proživljenih godina neznanja, to je trenutak koji, kada ga osjetite, više nikada nesmijete zaboraviti jer on je neponovljiv. To je alkemija treptaja oka, neiskustveni i osjećajni čar Tanga.
Pokušajmo sada u ovom trenutku stvoriti misaonu sliku i zaplesati još jednom. Pri plesanju Tanga nema onoga koji vodi i drugoga koji je vođen. Pokret, jedino pokret je onaj koji vodi i sljubljuje se i odvaja. Dva lijevo, jedan desno, korak postaje osjećaj koji rukama prenosite na partnera. Vaši dlanovi su otvoreni, prsti opušteni, u njima nema stiska ni snage.
Zapamtite tu lakoću dodira, dlanovi žive sa vama i pamte sa vama. To je onaj osjećaj u rukama koji vam nedostaje kada uzrujano pokušavate otvoriti bocu mineralne vode, kada pišete na računalu, kada s borerom u ruci prodirete u dubinu oboljelog zuba, kada pokušavate dekorirati upravo pripremljeno predjelo za goste koje ste pozvali na večeru, kada podižete čašu za zdravicu, uzimate nož u desnu i vilicu u lijevu ruku i borite se sa najbolje pripremljenim delicijama s željom da pri tome ne stružete po tanjuru. Taj osjećaj će vam pomoći i kod pranja zubi, brijanja, nanošenja šminke na oči, dokazat će vam da s opuštenim mišićnim svodovm vaših dlanova i mišići vaših ramena i vrata ostaju opušteni. Dodir pri plesanju tanga polazi iz vašeg emocionalnog uma, on je prvo ljubav prema samome sebi, onaj plamen koji treba osjetiti da bi ljubav uistinu postala energija s kojim ćete naučiti voljeti dan u kojem se budite, posao koji radite, sport kojim se bavite i večeri u kojima se onda spokojni pripremate na počinak. Dlanovi su vaše druge oči, njima osjećate ljepotu zagrljaja, ali iz njih struji i energija kojom pri tenisu pogađate lopticu, a u golfu pokrećete željezo. Kada su dlanovi opušteni snaga potrebna za pokret ruke tada uistinu dolazi iz mišića ramenog zgloba, a ne iz ramenog pojasa i vrata.
Zaplešite još jednom, probudite ritam u sebi i osjetit ćete da kada podignete ruke vaša glava lebdi ka nebu, a ne pada među ramena.
Plešući svoj virtualni Tango, prisjećajući se alkemijskog trenutka, osjetit ćete da u njemu nema tehnike koja se uči napamet. Dva koraka lijevo, jedan desno nije dovoljno da bi uistinu osjetili ljepotu svojih pokreta, potrebno vam je vrijeme sazrijevanja u osjećaju koji se pri plesu u vama budi.
U "Filozofiji djetinjstva" sam vas pozvala na prvi Tango vašega života. Ako ste se barem pokušali prisjetili osjećaja koji se tada u vama rađao onda će vam biti puno lakše sada osjetiti i vatru o kojoj ovdje pišem.
Tijelo u pokretu, tijelo nošeno osjećajem piše baladu o proživljenom i pretvara pokrete u stihove koji dotiču srca onih koji vas cijene, poštuju, vole.
Argentinski Tango je priča o nama dalekom narodu, povijest jedne nacije koja je sve svoje tuge i sreće satkala u pokret koji je osvojio svijet. Za nas Europejce nije lako razbiti barijere intelektualnosti da bi uistinu doživjeli sjedinjenje s one tri minute, koliko jedan Tango traje. Kada bi nam to uspjelo, kada bi se uistinu sjedinili u jedno srce s četiri noge, tada bi osjetili čudesnost umijeća pokreta. Tada bi spoznali tajnu alkemijskog vjenčanja i u sebi samom naslutili izvor vječne mladosti.
Vjerujte mi trenutak te spoznaje je vrijedniji od svih proživljenih godina neznanja, to je trenutak koji, kada ga osjetite, više nikada nesmijete zaboraviti jer on je neponovljiv. To je alkemija treptaja oka, neiskustveni i osjećajni čar Tanga.
Pokušajmo sada u ovom trenutku stvoriti misaonu sliku i zaplesati još jednom. Pri plesanju Tanga nema onoga koji vodi i drugoga koji je vođen. Pokret, jedino pokret je onaj koji vodi i sljubljuje se i odvaja. Dva lijevo, jedan desno, korak postaje osjećaj koji rukama prenosite na partnera. Vaši dlanovi su otvoreni, prsti opušteni, u njima nema stiska ni snage.
Zapamtite tu lakoću dodira, dlanovi žive sa vama i pamte sa vama. To je onaj osjećaj u rukama koji vam nedostaje kada uzrujano pokušavate otvoriti bocu mineralne vode, kada pišete na računalu, kada s borerom u ruci prodirete u dubinu oboljelog zuba, kada pokušavate dekorirati upravo pripremljeno predjelo za goste koje ste pozvali na večeru, kada podižete čašu za zdravicu, uzimate nož u desnu i vilicu u lijevu ruku i borite se sa najbolje pripremljenim delicijama s željom da pri tome ne stružete po tanjuru. Taj osjećaj će vam pomoći i kod pranja zubi, brijanja, nanošenja šminke na oči, dokazat će vam da s opuštenim mišićnim svodovm vaših dlanova i mišići vaših ramena i vrata ostaju opušteni. Dodir pri plesanju tanga polazi iz vašeg emocionalnog uma, on je prvo ljubav prema samome sebi, onaj plamen koji treba osjetiti da bi ljubav uistinu postala energija s kojim ćete naučiti voljeti dan u kojem se budite, posao koji radite, sport kojim se bavite i večeri u kojima se onda spokojni pripremate na počinak. Dlanovi su vaše druge oči, njima osjećate ljepotu zagrljaja, ali iz njih struji i energija kojom pri tenisu pogađate lopticu, a u golfu pokrećete željezo. Kada su dlanovi opušteni snaga potrebna za pokret ruke tada uistinu dolazi iz mišića ramenog zgloba, a ne iz ramenog pojasa i vrata.
Zaplešite još jednom, probudite ritam u sebi i osjetit ćete da kada podignete ruke vaša glava lebdi ka nebu, a ne pada među ramena.
Plešući svoj virtualni Tango, prisjećajući se alkemijskog trenutka, osjetit ćete da u njemu nema tehnike koja se uči napamet. Dva koraka lijevo, jedan desno nije dovoljno da bi uistinu osjetili ljepotu svojih pokreta, potrebno vam je vrijeme sazrijevanja u osjećaju koji se pri plesu u vama budi.
Tango je ples koji se iz trenutka u trenutak mijenja, izražavajući želju za životom, zanos i ljubav. Pokret se preobražava u sve to, pokret uistinu postaje izraz svih vaših želja i zaboravljenih osjećaja.
Kao za plesanje Tanga ni za umijeće pokreta nema pravila, nema tehnike ni metode kojom bi se ono moglo do kraja usavršiti. Umijeće pokreta izrasta iz vaših osjećaja, iz dubine vaših tijela, iz vaših maštanja i snova, iz vaše želje za promjenama.
Plešući vi lebdite parketom, vaša stopala su savitljiva i pokretna u svim svojim malim zglobovima. Snaga za korak dolazi istoo iz vašeg emocionalnog uma i svi maleni do tog trena zapostavljeni i nespoznati mišići u svodovima vaših tabana trepere rastežu se i skupljaju. Spustite se mislima do stopala, spoznajte osjećaj lepršavosti u njima i pamtite ga.
To je osjećaj koji će vas onda voditi pri šetnjama gradom, pri užurbanom hodanju po radnjama živežnih namirnica pred dolazak gostiju na večeru. On će vam pomoći pri serviranju jela i odnošenju posuđa u kuhinju. Iz tog osjećaja će izrastati lakoća pokreta u svim drugim zglobovima vašeg tijela. Tijelo će tada uistinu slijediti zakone svog nastajanja i vi ćete kao nekada u djetinjstvu s lakoćom sjedati i ustajati, podizati teret i beskrajno dugo moći pisati na računalu, opušteno sjediti na radnim sastancima od kojih ovisi vaša životna egzistencija i pri tome se nećete nepotrebno umarati.
Iz vaše stabilizirane zdjelice će sukljati snaga, vaša kralježnica će se, slično kobri koja po zvukovima frule fakira izlazi košarice, izvijati valno spiralnim pokretima i nositi vašu glavu ka oblacima. Rameni pojas će snagom svog postojanja dozvoliti vašim rukama da bez upotrebe snage dovršavaju sve od vas očekivane poslove. Ritam u strunama vašega tijela, njihovo beskonačno titranje će vam odjednom postati blisko i uistinu vaše. Disat ćete uistinu osmjehom, govoriti s lakoćom opuštenih mišića vašeg lica koje će u tom trenu biti uistinu zrcalo vašeg emocionalnog uma. Toplina uzavrele krvi će hraniti sve vaše ćelije i vi ćete osjetiti kako prividno ne čineći ništa činite sve.
Iznenada ćete spoznati i lakoću dugog stajanja.
4- D samopoimanje je metoda koja vam omogućava da spoznate da su se zglobovi nekako drugačije posložili, zauzeli su uistinu one položaje koje su imali u djetinjstvu. Godinama, krivim držanjem tijela, izgubljena unutarnja ravnoteža se povratila. Tada ćete spoznati da s lakoćom stojite na jednoj nozi, da vam se pri naglom saginjanju više ne vrti u glavi, da su nestali bolovi, koje ste prije pri stajanju u redu pred blaganom osjećali u leđima. Vaša ramena će lebdjeti nošena nekom novom snagom koja izvire iz, za vas još, nepoznatog izvora negdje u dubini tijela. Glava slična balonu će težiti ka suncu i u vama će se ponovo pojaviti onaj davno zaboravljeni osjećaj kada ste prvi puta zaplesali tango. Pokreti će tada jednostavno izranjati iz vašeg ponovo spoznatog ritma i vi ćete uistinu spoznati što znači njihova koordinacija.
Da, koordinacija je prostorno vremenski organizirana i usmjerena mišićna aktivnost iz koje proizlazi cjeloviti tijek pokreta. Ona čini osnovu svakodnevnog pokreta, bez nje nebi bilo moguće izvođenje novih oblika pokreta, potrebnih u sportu i plesu.
Spoznat će te da vam je koordiniranost svih vaših tjelesnih struktura omogućila da, onda davno, s lakoćom zaplešete svoj prvi Tango. To isto se dogodilo sada, naučili ste ponovo osjećati osjećanje osjećaja i lakoća djetinjih pokreta se polako počela vraćati.
Sada pokušajte svjesno spoznati svoj trenutak, onaj alkemijski treptaj oka, jer on je vaše vrijeme, vaš najaktivniji dio života.
Pokret suvremenog čovjeka
Definicija pokreta suvremenog čovjeka bi trebala glasiti:" Pokret suvremenog čovjeka je zrcalo njegove osobnosti i emocionalnosti, on je harmoničan, estetičan, energičan, slobodan u svom nastajanju i kreativan u svom izrazu."
Promatrajući očima kinezioterapeuta suvremenike nesvjesno otkrivam one nedostatke u njihovom pokretu kojih oni nisu svjesni.
Suvremen čovjek još uvijek luta životom, nesvjestan da je podjeljen na dušu i tijelo. U fizioterapiji se, nažalost, često strogo odjeljuje pokret od misaonog sudjelovanja pacijenta u njoj. U nedostatku vremena i prave komunikacije s pacijentom, koncentriramo se samo na fizičku bol i pokušavamo uvjeriti bolom izmučenog pacijenta, u ono u što sami duboko vjerujemo, da je pokret efikasno sredstvo u borbi protiv nje. Tako često dolazi do nesporazuma i pacijentovog nezadovoljstva terapijom.
Pacijent ostaje sam sa svojim osjećajem boli, a terapeut nezadovoljan neuspjehom. Vjerujem da je jedini put ka "dobroj terapiji" sjedinjenje terapeutova znanja i pacijentovog povjerenja u njega, a to se postiže konstruktivnim dijalogom.
Teško je zadobiti pacijentovo povjerenje jer je teško jednostavnim riječima izraziti misao o ljudskom tijelu kao cjelini, a još teže, u kratkom vremenu, stoljećima usađivanu odjeljenost duše i tijela, ujediniti u novi dinamički dualizam.
Zamislimo suvremenog čovjeka u svoj njegovoj nagosti duše i tijela. On još uvijek nije svjestan da njegovo godinama zanemarivano stopalo traži pohvalu svom obliku i priznanje svojoj funkcionalnosti, stavljanje na počasno mjesto u evoluciji čovjeka.
Nespoznaje svjesno da su njegovi dlanovi, izvori snage i spretnosti prstiju, te da usmjeravani njegovim ritmom, zaokružuju sliku njegove osobnosti i karaktera. Ruka vođena preciznom motorikom dlana i prstiju ne lamata, ne lupa vratima i ladicama, ne troši nepotrebno energiju mišića koji su preodređeni za stabilizaciju. Skladan pokret cijele ruke odaje dotjeranost misli i svjest o tijelu. Elegantan pokret ruku je pun tajnih izazova, osvaja poglede, izaziva divljenje, čvrstina stiska pri rukovanju odaje sigurnost, a nježnost zagrljaja ljubav. Tijelo koje na izgled miruje, živi rukama, njima stvara, njihovom gestom i govori.
Tijelo suvremenog čovjeka bi trebalo biti oživotvorenje duševne ljepote i pokazatelj energije.
Oslobođeno od midera, korzeta, ukočenih okovratnika, uskih prsluka i neudobnih cipela tijelo živi svoj slobodan život, diše, spoznaje i pamti. Pokret tijela se, prateći promjene i modu ljudskog oblačenja isto tako mijenja i oslobađa. Iz nekada ukočenih, potpuno neprirodnih salonskih pokreta on postaje slobodniji, odraz čovjekovih trenutačnih misli, želja i raspoloženja. Sloboda pokreta postaje pokazateljem njegovog unutarnjeg estetskog stava, izraz njegovih kreativnih sposobnosti u skladu s kulturom u kojoj odrasta i koju stvara, pokazatelj stupnja civilizacije do koje se izdigao.
Pokret suvremenog čovjeka je znak razvoja i sudjelovanja u biološkoj i kulturnoj evoluciji. Čovjek danas ne pljuje po cesti, ne briše nos rukama, ne podriguje i ne zjeva u javnosti glasno, ne srče i ne mljacka pri jelu. Njegov smjeh je obuzdan, više ne govori uzvišenim tonom, ne urla, ne zavija. Moderan čovjek je kultivirao i svoje emocije, usmjerio svoju senzualnu energiju. Naučio je upotrebljavati nož i vilicu, koordinirati desnu i lijevu ruku pri rezanju odreska na tanjuru, držati čašu za vino samo prstima, a čašu konjaka cijelim dlanom. Čovjek današnjice se prilagodio izazovima socijalizacije, kulture i civilizacije.
Suvremeni čovjek se jedino nije prilagodio sam sebi. Nekomunicirajući sa svojim utjelovljenim umom on neosjeća temelje svoje osobnosti. Prilagođavajući se ritmu okoline izgubio je svoj ritam i dinamiku, pa ne spoznavajući svoju temeljnu svjetlost, svoju svjetlosnu dimenziju, prostor- vrijeme, ne osjeća niti početak pokreta u dubini svog malog univerzuma.
Takav pokret više nije izvor nego pasivni potrošač energije. Suvremeni čovjek boluje od nedostatka vremena za sebe sama, jer nije shvatio da je vrijeme dio njega, jedna od dimenzija njegovog postojanja.
Umjeće pokreta je sjećanje, doživljaj koji ne želimo i ne smijemo zaboraviti, dinamika koja stanuje u tijelu i nikad ga ne napušta. On bi trebao rasti iz društvenih i estetskih okvira svakodnevice i usklađivati tijelo sa situacijama izvan sebe i stanjima u sebi samom. Sjedinjenjem utjelovljenog uma i tijela, pokret postaje sredstvo kojim bi suvremeni čovjek mogao oblikovati i usmjeravati stanja neuroza, rješavati znojenje ruku, lupanje srca, kočenje mišića i zglobova. Dinamikom i osobnim ritmom će biti u stanju izgraditi sferu svog postojanja, čija snaga će ga štiti pri stapanju s društvenim normama i obavezama.
Zna li suvremeni čovjek zašto on više ne lupa vratima i ladicama? To je civilizacijska norma uvjetovana odgojem i društvenim zakonima dobrog ponašanja. Isto tako i ritual ili koreografija ručavanja u društvu. Kada je prestao lupati vratima i ladicama, počeo upotrebljavati nož i vilicu pri jelu, podizati čašu pri zdravicama, čovjek je počeo nesvjesno razvijati i nove motoričke uzorke u mozgu. Naučio je koordinirati pokret ruku i nogu pri vožnji automobila jer je to pokret koji mu je omogućio brži transport.
No, oni koji su stvarali zakone dobrog ponašanja i proizvodili automobile nisu objašnjavali put nastajanja pokreta i držanja tijela. Automatizmi tih novih rituala su nastali, zahvaljujući besprijekornoj funkcionalnosti mozga, ali suvremeni čovjek ne spoznavajući važnost svjesti o tijelu i pokretu nije osmislio te nove funkcije. On danas zatvara polagano vrata i ladice, upotrebljava nož i vilicu pri jelu, podiže čašu pri nazdravljanju, pa nestabilizirajući rameni pojas, krivo opterećuje zglob i mišiće ramena, iskrivljuje vratnu kralježnicu i smanjuje volumen prsnog koša. Nestabilizirani zdjelični pojas pri sjedenju uništava strukture kukova, umrtvljuje male stabilizatore kralježnice i trbušne mišiće, a umara velike leđne mišiće. Šake i stopala se neekonomičnom upotrebom grče i deformiraju. Opseg njihovih pokreta se smanjuje, njihova elastičnost i precizna motorika se gube.
Suvremeni čovjek vjeruje još uvijek, kao i njegovi pretci, da je proces starenja krivac njegovom sindromu boli i ne poduzima ništa na vrijeme ništa efikasno da taj proces u njegovom tijelu ne počne.
Knjiga"Umijeće svakodnevnog pokreta" je pokušaj da vas uvjerim koliko je važno da ujutro kada se budite pozdravite zoru i svitanje sunca, trenutak u kojem je skupljen cijeli vaš život, da taj trenutak ovjekovječite poezijom svojih misli, taj veliki prasak dolazećeg dana, beskonačnost i vječnost u kojoj srećete tijelo, tren u kojem oči materije, atomi vaše svjesne spoznaje sjedinjuju emocije i osjete u osjećaj vašeg svjesnog postojanja. I neka moto vašeg buđenja bude početni stih iz moje davno napisane pjesme:
"Zavoli dan u kojem se budiš
zavoli misli i sjećanja,
dozvoli srcu da diše......"
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen